Provođenjem ankete saznali smo da učenici osnovne škole znaju vrlo malo o međimurskom pučkom pjesništvu kao i motivima o kojima su svi ti pjesnici i pisci pisali: o međimurskom selu nekad i danas, o radu u poljima i na oranicama, o običnim svakodnevnim poslovima, težini seoskog života, vjeri i običajima.

Iako učenici nižih uzrasta  ne znaju gotovo ništa o pučkim književnicima našega kraja oni smatraju da sjećanje na pučke književnike treba njegovati i prenositi na mlade naraštaje.

Projektom želimo potaknuti mlade i stare, a naročito profesore hrvatskog jezika i glazbene kulture, da njeguju i čuvaju ostavštinu međimurskih pučkih pjesnika i pisaca jer ona nije samo umjetnost nego i dio naše povijesti.

Iako znamo da je njihov plan i program prepun raznih sadržaja predložili smo im da u svakom razredu jedan sat godišnje planiraju upravo za pučke književnike i pjesnike kao što su naš Stjepan Janković,  Nikola Pavić, Josip Šafran, Ruža Pokolić, Ivan Glavina i drugi.

Profesoru glazbene kulture predložili smo da zajedno uglazbimo jednu Jankovićevu pjesmu. Čuvši sve o našem projektu naravno da nas nije odbio. Razredom se već ori melodija pjesme Vu Međimurju.